INTERVJU SA BENDOM ATLANTIDA
-Alektia- : Kako ste došli na ideju da date ovo ime bendu?
Nemanja: Nakon što smo počeli kao„Pakt sa zvukovima“ (asocijacijom na naziv tad aktuelnog filma), te i imenom„Last call“ pod kojim smo krenuli da nižemo neke značajnije uspehe, tek iz trećeg pokušaja smo došli do imena pod kojim nas danas ljudi prepoznaju –„ATLANTIDA“. Sećam se da smo snimali naš prvi demo sa pesmama „Ti i ja“, „Pored tebe“ i „Vrela stvar“ i da smo rešili da nam treba zvučniji naziv za naš bend. Interesantno je da u početku i nisam bio oduševljen idejom da nam se bend zove„Atlantida“, ali kako je tada još uvek vladala demokratija u bendu, taj predlog je većinom glasova pobedio, a ja sam se sticajem okolnosti ’zaglibio’. J
Ipak veoma mi je drago da kad god me ljudi pitaju: „Pa zašto baš ’Atlantida’?! Potonućete!“, svime što smo do sada postigli uspešno ih demantujemo.
-Alektia- : Tokom vaše karijere mnogo je bilo promena u samom sastavu benda, kako je to uticalo na rad grupe?
Nemanja: Te promene su nešto najnormalnije. Gledano sa ove distance, “Atlantida” je imala tri postave.Prva postava, koja je realizovala album prvenac, a koja nije dočekala ni njegovo izdavanje; druga postava, okupljena sa namerom da se taj album promoviše na živim nastupima, bila je kratkog daha; i treća postava, koja je i danas aktuelna i za koju mogu da kažem da je ona prava i dobitna kombinacija.Vlada mišljenje da su muzičari među najsujetnijima. Tu je i razilaženje stavova, neka lična “ludila”, kao i čudni putevi kojima hodamo… to su samo neki od razloga zbog kojih je do ovih mnogobrojnih promena dolazilo.
Ponosan sam na momke iz benda: Giša, Sile, Marko, Slavko i Mihajlo, sa kojima danas delim i uspehe i padove, jer su oni pre svega dobri ljudi, a potom i dobri muzičari.
-Alektia- : Svirali ste na mnogim poznatim festivalima, osvajali velike nagrade, bili predgrupa mnogim poznatim bendovima, šta biste izdvojili kao najveće iskustvo i privilegiju?
Nemanja: Svakako najveće iskustvo i privilegija nam je otvaranje koncerta za legendarne rok bendove“Judas Priest” i “Whitesnake”! To je ispunjenje snova da sa velikanima i vašim uzorima podelite binu. Imamo mi još puno snova, tako da se nadamo da ono najlepše tek predstoji.
Takođe, jedno divno iskustvo bilo je i naše učešće u prvoj sezoni “Ratu bendova” na TV OBN, a potom i moje žiriranje u drugoj sezoni. To nam je bila odskočna daska sa koje smo dobili priliku da se približimo većem broju ljudi našom muzikom – prilika, za koju smatram da smo je uspešno iskoristili.
Naravno, tu su i svi ti ostali festivali, nagrade, otvaranja koncerata poznatijih bendova, ali i brojni humanitarni koncerti, gde ćemo našu muziku uvek podrediti višem cilju.
-Alektia- : Takođe ste sarađivali sa dosta priznatim muzičarima. Da li imate nekog kolegu koga posebno cenite na poslovnom polju?
Nemanja: Imali smo dosta gostujućih kolega muzičara na naša dosadašnja tri studijska albuma, i znam daće ovo zvučati kao kliše, ali su nam svi oni posebno dragi.
Na “Atlantidi” možete čuti solaže braće Branković iz Alogije i vokal Saške Janković (“Prvi glas Srbije”). “Put u večnost” je donela saradnju sa Stefanom Kovačevićem iz “Forever Storm”-a, koja se nastavila i “Na krilima”, albumu koji je pak doveo goste: Dean Clea (Osmi Putnik, Pandora),klavijaturista Maestro Mistheria (Bruce Dickinson, Rob Rock), bubnjar VladimirRužičić Kebac (Neverne Bebe)… Ipak, ako bismo morali nekoga da izdvojimo, ondabi to bio Emir Hot – jedan od najboljih gitarista sa ovih prostora, koji nam je sem svog gostovanja poklonio i pesmu “Na krilima plavog anđela”.
Planiraju se neki novi projekti, a samim tim i neki novi gosti i sinergije.
-Alektia- : Da li ste ostvarili cilj kao grupa ili imate veće ambicije i još uvek radite na tome?
Nemanja: Neki ciljevi su ostvareni. Izdati u današnje vreme tri studijska albuma u rok/metal maniru je veliki uspeh, a broj fanova koji smo stekli još veći. Uvek treba imati veće ambicije i vredno raditi, ali ono što smatramo najvažnijim je istrajnost, bez koje “Atlantida” ne bi bila to što jeste. Mogu nas i našu muziku voleti ili ne, ali je poštovanje nešto što smo sigurno zaslužili, jer je veoma teško u današnje vreme stvarati muziku, a još teže je deliti (ili popularnije“šerovati”, što zvuči kao apsurd u eri interneta), i još pritom istrajati.
Imamo volje, imamo planove, a vreme će nam svedočiti o našim ciljevima i uspesima.
-Alektia- : Na koga ste se ugledali tokom celokupne muzičke karijere? Da li još uvek imate neke uzore?
Nemanja: Kako je veliki broj muzičara prošao kroz bend, utoliko je i različitost uticaja na našu muziku veća. To je ujedno i razlog zašto se nikada nismo žanrovski ograničavali, te na svakom našem albumu imate pesme različitih žanrova, ali sa osnovama rok muzike.
Svi bi želeli da zvuče kao Metallica, Iron Maiden, Whitesnake,Judas Priest, Nickelback ili koji već bend, ali naći sopstveni zvuk i identitet je najteže. Mislim da je Atlantida uspela u tome.
Da li još uvek imamo neke uzore – da, naravno, ali se ipak trudimo da budemo Atlantida. :)
Nemanja: Nakon što smo počeli kao„Pakt sa zvukovima“ (asocijacijom na naziv tad aktuelnog filma), te i imenom„Last call“ pod kojim smo krenuli da nižemo neke značajnije uspehe, tek iz trećeg pokušaja smo došli do imena pod kojim nas danas ljudi prepoznaju –„ATLANTIDA“. Sećam se da smo snimali naš prvi demo sa pesmama „Ti i ja“, „Pored tebe“ i „Vrela stvar“ i da smo rešili da nam treba zvučniji naziv za naš bend. Interesantno je da u početku i nisam bio oduševljen idejom da nam se bend zove„Atlantida“, ali kako je tada još uvek vladala demokratija u bendu, taj predlog je većinom glasova pobedio, a ja sam se sticajem okolnosti ’zaglibio’. J
Ipak veoma mi je drago da kad god me ljudi pitaju: „Pa zašto baš ’Atlantida’?! Potonućete!“, svime što smo do sada postigli uspešno ih demantujemo.
-Alektia- : Tokom vaše karijere mnogo je bilo promena u samom sastavu benda, kako je to uticalo na rad grupe?
Nemanja: Te promene su nešto najnormalnije. Gledano sa ove distance, “Atlantida” je imala tri postave.Prva postava, koja je realizovala album prvenac, a koja nije dočekala ni njegovo izdavanje; druga postava, okupljena sa namerom da se taj album promoviše na živim nastupima, bila je kratkog daha; i treća postava, koja je i danas aktuelna i za koju mogu da kažem da je ona prava i dobitna kombinacija.Vlada mišljenje da su muzičari među najsujetnijima. Tu je i razilaženje stavova, neka lična “ludila”, kao i čudni putevi kojima hodamo… to su samo neki od razloga zbog kojih je do ovih mnogobrojnih promena dolazilo.
Ponosan sam na momke iz benda: Giša, Sile, Marko, Slavko i Mihajlo, sa kojima danas delim i uspehe i padove, jer su oni pre svega dobri ljudi, a potom i dobri muzičari.
-Alektia- : Svirali ste na mnogim poznatim festivalima, osvajali velike nagrade, bili predgrupa mnogim poznatim bendovima, šta biste izdvojili kao najveće iskustvo i privilegiju?
Nemanja: Svakako najveće iskustvo i privilegija nam je otvaranje koncerta za legendarne rok bendove“Judas Priest” i “Whitesnake”! To je ispunjenje snova da sa velikanima i vašim uzorima podelite binu. Imamo mi još puno snova, tako da se nadamo da ono najlepše tek predstoji.
Takođe, jedno divno iskustvo bilo je i naše učešće u prvoj sezoni “Ratu bendova” na TV OBN, a potom i moje žiriranje u drugoj sezoni. To nam je bila odskočna daska sa koje smo dobili priliku da se približimo većem broju ljudi našom muzikom – prilika, za koju smatram da smo je uspešno iskoristili.
Naravno, tu su i svi ti ostali festivali, nagrade, otvaranja koncerata poznatijih bendova, ali i brojni humanitarni koncerti, gde ćemo našu muziku uvek podrediti višem cilju.
-Alektia- : Takođe ste sarađivali sa dosta priznatim muzičarima. Da li imate nekog kolegu koga posebno cenite na poslovnom polju?
Nemanja: Imali smo dosta gostujućih kolega muzičara na naša dosadašnja tri studijska albuma, i znam daće ovo zvučati kao kliše, ali su nam svi oni posebno dragi.
Na “Atlantidi” možete čuti solaže braće Branković iz Alogije i vokal Saške Janković (“Prvi glas Srbije”). “Put u večnost” je donela saradnju sa Stefanom Kovačevićem iz “Forever Storm”-a, koja se nastavila i “Na krilima”, albumu koji je pak doveo goste: Dean Clea (Osmi Putnik, Pandora),klavijaturista Maestro Mistheria (Bruce Dickinson, Rob Rock), bubnjar VladimirRužičić Kebac (Neverne Bebe)… Ipak, ako bismo morali nekoga da izdvojimo, ondabi to bio Emir Hot – jedan od najboljih gitarista sa ovih prostora, koji nam je sem svog gostovanja poklonio i pesmu “Na krilima plavog anđela”.
Planiraju se neki novi projekti, a samim tim i neki novi gosti i sinergije.
-Alektia- : Da li ste ostvarili cilj kao grupa ili imate veće ambicije i još uvek radite na tome?
Nemanja: Neki ciljevi su ostvareni. Izdati u današnje vreme tri studijska albuma u rok/metal maniru je veliki uspeh, a broj fanova koji smo stekli još veći. Uvek treba imati veće ambicije i vredno raditi, ali ono što smatramo najvažnijim je istrajnost, bez koje “Atlantida” ne bi bila to što jeste. Mogu nas i našu muziku voleti ili ne, ali je poštovanje nešto što smo sigurno zaslužili, jer je veoma teško u današnje vreme stvarati muziku, a još teže je deliti (ili popularnije“šerovati”, što zvuči kao apsurd u eri interneta), i još pritom istrajati.
Imamo volje, imamo planove, a vreme će nam svedočiti o našim ciljevima i uspesima.
-Alektia- : Na koga ste se ugledali tokom celokupne muzičke karijere? Da li još uvek imate neke uzore?
Nemanja: Kako je veliki broj muzičara prošao kroz bend, utoliko je i različitost uticaja na našu muziku veća. To je ujedno i razlog zašto se nikada nismo žanrovski ograničavali, te na svakom našem albumu imate pesme različitih žanrova, ali sa osnovama rok muzike.
Svi bi želeli da zvuče kao Metallica, Iron Maiden, Whitesnake,Judas Priest, Nickelback ili koji već bend, ali naći sopstveni zvuk i identitet je najteže. Mislim da je Atlantida uspela u tome.
Da li još uvek imamo neke uzore – da, naravno, ali se ipak trudimo da budemo Atlantida. :)
|
|
-Alektia- : Kakvu poruku želite da pošaljete mladim bendovima koji su na početku svoje karijere?
Nemanja: Pre svega da uživaju u tome što rade, da budu kreativni i da se ne ograničavaju. Ljubav prema muzici i rokenrol načinu života je divna, ali itekako pokaže zube ako se shvati preozbiljno, tako da iz ličnog iskustva im poručujem da je škola uvek naprvom mestu! :)
Da bi se bavili muzikom i to još rokenrolom, potrebno je dosta odricanja, žrtvovanja i patnje kako bi jednog dana počeli da ubirete retke, ali ipak slatke plodove svog mukotrpnog rada.
-Alektia- : Da li mislite da se u Srbiji i na Balkanu uopšteceni ova vrsta muzike i da se od nje može živeti?
Da nema ljubitelja tvrđeg zvuka, mi bismo odavno prestali da sviramo. Malobrojniji smo, ali ipak iskrena ljubav je jača od svega. Zato nasvakom našem nastupu dajemo maksimum sebe, bilo da sviramo pred jednim čovekom,10, 100, 1.000 ili 10.000 ljudi. To je ono što ti ljudi prepoznaju i cene kod nas.
Drago mi je što ima dosta mladih bendova koji se trude da naprave nešto, a to daje nadu da rok scena može da opstane na ovim prostorima i možda jednog dana ponovo postane mejnstrim. Mi dajemo naš doprinos toj borbi za rok kulturu na ovim prostorima.
Da li se može živeti od rok muzike? “Da, moguće je”, ali veoma, veoma teško. Već sam pričao o odricanju, žrtvovanju i patnji, pa ako neko misli da ima stomak za to – nek mu je sa srećom.
-Alektia- : Ko je zadužen za pisanje tekstova? Ima ih dosta ljubavnih, da li su to primeri iz ličnog života?
Nemanja: Moja malenkost je zadužena za tekstove, ali ponekad dozvolim da to i neko drugi uradi. Tako je na aktuelnom albumu “Na krilima” jedini tekst nepotpisan mojim imenom za pesmu“Utopija” napisao Stefan Kovačević, inače moj veoma dobar prijatelj. Nedavno smo objavili i video spot za ovu pesmu.
Da, dosta naših tekstova se bave ljubavnom tematikom, ali samo iz razloga što ljudi teško primećuju ostale naše tekstove koje pevaju o filozofiji, socijalnim pitanjima, unutrašnjoj borbi, motorima… Pravi primer toga je naš drugi album gde su dve jedine pesme koje pevaju o ljubavi “Sećanje”i “Sve ti opraštam” ujedno i najpopularnije. Ne žalim se, jer je najlepše baviti se ljubavnim temama, a pesme poput “Ikarovog leta”, “Puta u večnost” ili“Strahova” će već naći put do svojih slušalaca.
Inače da, uglavnom su sve pesme inspirisane dešavanjima izličnog života, gde se lako ljudi prepoznaju u nekim situacijama i poistovećuju se sa tobom. Zbog toga mi je uvek drago kad naiđem na komentar: “Ova pesma kao da je pisana za mene”!
-Alektia- ; I za kraj,šta biste poručili fanovima?
Nemanja: Hvala vam napodršci koju nam pružate! Zbog vas ćemo se truditi da istrajemo u ovome štoradimo, da budemo još bolji i stvarati našu muziku samo za vas. I ono što već sigurno znate – voli vas vaša ATLANTIDA!
Nemanja: Pre svega da uživaju u tome što rade, da budu kreativni i da se ne ograničavaju. Ljubav prema muzici i rokenrol načinu života je divna, ali itekako pokaže zube ako se shvati preozbiljno, tako da iz ličnog iskustva im poručujem da je škola uvek naprvom mestu! :)
Da bi se bavili muzikom i to još rokenrolom, potrebno je dosta odricanja, žrtvovanja i patnje kako bi jednog dana počeli da ubirete retke, ali ipak slatke plodove svog mukotrpnog rada.
-Alektia- : Da li mislite da se u Srbiji i na Balkanu uopšteceni ova vrsta muzike i da se od nje može živeti?
Da nema ljubitelja tvrđeg zvuka, mi bismo odavno prestali da sviramo. Malobrojniji smo, ali ipak iskrena ljubav je jača od svega. Zato nasvakom našem nastupu dajemo maksimum sebe, bilo da sviramo pred jednim čovekom,10, 100, 1.000 ili 10.000 ljudi. To je ono što ti ljudi prepoznaju i cene kod nas.
Drago mi je što ima dosta mladih bendova koji se trude da naprave nešto, a to daje nadu da rok scena može da opstane na ovim prostorima i možda jednog dana ponovo postane mejnstrim. Mi dajemo naš doprinos toj borbi za rok kulturu na ovim prostorima.
Da li se može živeti od rok muzike? “Da, moguće je”, ali veoma, veoma teško. Već sam pričao o odricanju, žrtvovanju i patnji, pa ako neko misli da ima stomak za to – nek mu je sa srećom.
-Alektia- : Ko je zadužen za pisanje tekstova? Ima ih dosta ljubavnih, da li su to primeri iz ličnog života?
Nemanja: Moja malenkost je zadužena za tekstove, ali ponekad dozvolim da to i neko drugi uradi. Tako je na aktuelnom albumu “Na krilima” jedini tekst nepotpisan mojim imenom za pesmu“Utopija” napisao Stefan Kovačević, inače moj veoma dobar prijatelj. Nedavno smo objavili i video spot za ovu pesmu.
Da, dosta naših tekstova se bave ljubavnom tematikom, ali samo iz razloga što ljudi teško primećuju ostale naše tekstove koje pevaju o filozofiji, socijalnim pitanjima, unutrašnjoj borbi, motorima… Pravi primer toga je naš drugi album gde su dve jedine pesme koje pevaju o ljubavi “Sećanje”i “Sve ti opraštam” ujedno i najpopularnije. Ne žalim se, jer je najlepše baviti se ljubavnim temama, a pesme poput “Ikarovog leta”, “Puta u večnost” ili“Strahova” će već naći put do svojih slušalaca.
Inače da, uglavnom su sve pesme inspirisane dešavanjima izličnog života, gde se lako ljudi prepoznaju u nekim situacijama i poistovećuju se sa tobom. Zbog toga mi je uvek drago kad naiđem na komentar: “Ova pesma kao da je pisana za mene”!
-Alektia- ; I za kraj,šta biste poručili fanovima?
Nemanja: Hvala vam napodršci koju nam pružate! Zbog vas ćemo se truditi da istrajemo u ovome štoradimo, da budemo još bolji i stvarati našu muziku samo za vas. I ono što već sigurno znate – voli vas vaša ATLANTIDA!