Još od svojih početaka, heavy metal (baš kao i rock glazba općenito) se smatrao nemoralnim i zlim od strane Crkve, uglavnom zbog šokantnih tekstova i imidža metal bendova. S time su začeta razna stajališta ali i predrasude o metalu i njegovom odnosu prema religiji. No može li se taj komplicirani odnos pojednostaviti i prikazati u drugom svjetlu kroz činjenice? Saznajmo.
Kao što sam prije rekao, Crkva ne voli metal zbog svog općenitog izlgeda. Davne 1982. godine, paljenja Iron Maidenovog albuma The Number of the Beast su bila ne tako rijetka i organizirana, samo zbog imena albuma.
Ali ni metal nije tako blag prema religiji. Osim sad već uobičajenih anti-religijskih poruka u tekstovima koji su tada bili šokantni, tekstopisci su isto tako znali kritizirati religiju i njene aspekte. Absurd vjerovanja u nevidljivo biće, licemjerje klerika, negativne strane fundamentalizma, skrivena zla narav Crkve... svi ti elementi su prikazani i brojnim pjesmama i tekstovima. Pošto je metal slobodan od utjecaja okoline, metal glazbenici su često sumnjali u vjerodostojnost toga što su im govorili o religiji i Bogu, te su stvarali svoja mišljenja i stavove, što je više nego i očito u njihovim pjesmama.
Neki glazbenici otvoreno preziru religiju, kao npr. Rob Dukes, koji je naveo religiju kao: „najveće zlo koje je ikad pogodilo svijet“. I dok neke pjesme i bendovi otvoreno kritiziraju religiju (kao npr. Suffocation i Arch Enemy), neki bendovi u svojim tekstovima koriste metafore koje jednako tako predočavaju negativne strane religije. Sjetite se samo Crystal Mountain (Death), ili The Treason Wall (Dark Tranquillity).Obje se pjesme mogu objasniti kao takve metaforičke kritike.
Ali ni metal nije tako blag prema religiji. Osim sad već uobičajenih anti-religijskih poruka u tekstovima koji su tada bili šokantni, tekstopisci su isto tako znali kritizirati religiju i njene aspekte. Absurd vjerovanja u nevidljivo biće, licemjerje klerika, negativne strane fundamentalizma, skrivena zla narav Crkve... svi ti elementi su prikazani i brojnim pjesmama i tekstovima. Pošto je metal slobodan od utjecaja okoline, metal glazbenici su često sumnjali u vjerodostojnost toga što su im govorili o religiji i Bogu, te su stvarali svoja mišljenja i stavove, što je više nego i očito u njihovim pjesmama.
Neki glazbenici otvoreno preziru religiju, kao npr. Rob Dukes, koji je naveo religiju kao: „najveće zlo koje je ikad pogodilo svijet“. I dok neke pjesme i bendovi otvoreno kritiziraju religiju (kao npr. Suffocation i Arch Enemy), neki bendovi u svojim tekstovima koriste metafore koje jednako tako predočavaju negativne strane religije. Sjetite se samo Crystal Mountain (Death), ili The Treason Wall (Dark Tranquillity).Obje se pjesme mogu objasniti kao takve metaforičke kritike.
Neki bendovi su se okretali okultnim i sotonističkim tekstovima, bilo zbog osobnog interesta (kao npr. Black Sabbath), osobnih uvjerenja (kao npr. Mercyful Fate) ili općenite pobune protiv religijske dogme (kao npr. Bathory). No neki bendovi su imali namjeru samo šokirati, te nisu preozbiljno shvaćali temu. Jedan od takvih bendova je almighty Slayer, čiji su tekstovi poznati po svom sotonizmu i anti-religijskim elementima, unatoč tome što je Tom Araya katolik. Unatoč tome, sotonistički tekstovi danas su prisutni u velikom broju bendova, te se općenito vežu uz žanrove black i death metala. Raniji bendovi poput Venoma i Hellhammera pribjegavali su sotonizmu u znak pobune protiv društva i da „uzburkaju vode“ glazbene scene. Postoje takvi bendovi i bendovi poput Deicide i Dissection, koji su shvaćali sotonizam vrlo ozbiljno, te često izražavali mržnju spram kršćanstva i religije (iako Glenu Bentonu nije bio problem dopustiti Ralphu Santolli da svira na Stench of Redemption).
U kontrast takvim bendovima koji otvoreno napadaju kršćanstvo, postoje bendovi koji brane religiju i kršćanstvo u svojim tekstovima. Naravno, takvi bendovi nisu općenito prihvaćeni u sceni zbog tekstova. Najbolji primjer takvog slučaja je Horde, one-manned black metal s kršćanskim tekstovima čiji je jedini član bio Jayson Sherlock, bivši bubnjar Mortificationa (australskog kršćanskog death metal benda). Njihov jedini studijski album Hellig Usvart nije bio prihvaćen u black metal zajednici zbog kršćanskih tekstova, niti je bio prihvaćen u kršćanskoj zajednici zbog činjenice što je to black metal. | Horde - christian metal, unblack metal band |
Jayson je ćak primio i nekoliko prijetnji smrću od članova norveške underground black metal scene.
Mislim da ćemo se svi složiti da bi metal, kao oblik glazbene umjetnosti, trebao biti dostupan svima bez obzira na religijsko uvjerenje. No nažalost, kao što se u „kršćanskoj“ zajednici proširio predrasuđe da su svi metalci glupi sotonisti, tako se u metal zajednici proširilo predrasuđe da su svi kršćani, muslimani i vjernici općenito povodljivi i neinteligentni. Naravno, ni jedna ni druga tvrdnja nisu točne, ali prikazuju poprilično kako religiozna i metal zajednica općenito gledaju jedna na drugu, no to nije razlog zašto netko ne može biti religiozan i metalac istovremeno, jer na kraju krajeva da li je netko vjernik, agnostik, ateist, sotonist, nešto skroz drugo... nije bitno. Mi smo svi metalci i uživamo u glazbi, shvaćali mi kršćanske ili anti-kršćanske tekstove ozbiljno ili ne.
Piše: Domm
Mislim da ćemo se svi složiti da bi metal, kao oblik glazbene umjetnosti, trebao biti dostupan svima bez obzira na religijsko uvjerenje. No nažalost, kao što se u „kršćanskoj“ zajednici proširio predrasuđe da su svi metalci glupi sotonisti, tako se u metal zajednici proširilo predrasuđe da su svi kršćani, muslimani i vjernici općenito povodljivi i neinteligentni. Naravno, ni jedna ni druga tvrdnja nisu točne, ali prikazuju poprilično kako religiozna i metal zajednica općenito gledaju jedna na drugu, no to nije razlog zašto netko ne može biti religiozan i metalac istovremeno, jer na kraju krajeva da li je netko vjernik, agnostik, ateist, sotonist, nešto skroz drugo... nije bitno. Mi smo svi metalci i uživamo u glazbi, shvaćali mi kršćanske ili anti-kršćanske tekstove ozbiljno ili ne.
Piše: Domm