Subota, jutro, vec se zazorilo. Lezim. Laptop do mene. Svira neka lagana rock muzika na jutjubu, onako tiho, toliko da se ne cuju otkucaji sata. Grijanje u sobi odavno ne radi, ne zbog toga sta nije hladno, vec zbog toga sta je struja preskupa, a para se nema.
Savijen u jorgan, cebe(deka), jambolije, koze neke zivotinje i 300 partala, polako tonem u san, putujem po galaksiji. Privucen od strane mracne materije, crne rupe, prepustam se da budem progutan I da odem na rajski otok, gde me cekaju 70 device i… Jelena Karleusa. JELENA KARLEUSA???
Savijen u jorgan, cebe(deka), jambolije, koze neke zivotinje i 300 partala, polako tonem u san, putujem po galaksiji. Privucen od strane mracne materije, crne rupe, prepustam se da budem progutan I da odem na rajski otok, gde me cekaju 70 device i… Jelena Karleusa. JELENA KARLEUSA???
Odjednom su mi se oci otvorile. Ripnem od kreveta sav potresen. Jeci Krimi rad u 4 ujutro. Vraca se “komsija” kuci, sa svojom Porsche Cayenneom, iscrtavajuci broj osam (na ku*ac te nosam) na asfaltu sve do svoje palate. Opet u krvi ima vise promila nego sta auto ima brzina.
Jos jedna uspesna noc za njega. Opio se, uznojio se, i testirao amortizaciju svog dzipa zajedno s nekom ribetinom koja mu pravi drustvo za SAMO nekoliko stotina eura, vise nego tatina mesecna primanja.
Prespavat ce pola dana, probuditi se i ici u elitni kafic da popije svoju “jutarnju” kavu. Nisam ni ja bolji, necu se dici prije podne. Nedelja je, slobodan dan, nema fakulteta, nema posla.
Fino vreme koje se moze iskoristiti za setnju sa svojom voljenom osobom, ili imati obiteljski rucak s roditeljima. Nazalost nemam voljenu osobu, a bas taj obiteljski rucak, je razlog zasto pisem ovaj clanak.
Long story short.. ovako je bilo:
- Majko sta ima za rucak?
- Grah sine.
- Onaj isti od pre dva dana?
- Taj sine. Necemo ga valjda bacat psu.
Iako ga ne volim toliko, kao student, jeo sam i puno losije stvari, pa za mene je ovo luksuz. Skupimo se svi na stolu. Pocinje se jesti.
- Kako prodose kolokviji? – pita majka.
- Jesu dosli rezultati? – ukljucuje se i tata.
- Pa.. ima. Jedan sam prosao, a drugi, drugi cu na ispit.
- Ah. Eto. Opet se ti zajebavas. Mi ti tu dajemo sav novac sta imamo, da se ti obrazujes, da dodjes do diplome, pa onda da nadjes posao u…
- Struci? U kojem svijetu ti zivis tata? Zar se jos nadas da ce mene neko da uposli, i to u struci? Nisam politicki aktivista, ne lepim plakate za izbore i ne lizem im dupe. Ja mogu jedino konobar da budem ili sladoled da prodajem i to preko veze. Inace se ne moze sve uzeti na kolokvije. Polozit cu ga, imam jos 4 ispitne roka. Imam vremena. Ne sikiraj se ti za to.
-Nije tako. Ako imas znanje, naci ces posao. Dobro, dobro, ali pazi da opet ne zaglavis, pa da izgubis godinu. Nisam ja kao komsija da mogu da te skolujem 10 godina. Nego, jesi cuo, ovaj njegav sin, diplomirao je. Svaka mu cast.
- Tata. On je isao na privatni fakultet, naravno da ce diplomirati. Plus, studirao je 7 godina.
- To su samo price. Ako ne uci, ne moze da ga zavrsi. Nije on lijen kao ti.
- Ma ne, nije. Ne zna ni da se potpise. Sramota je ovo sto me usporedjujes s njim. A sta si pustio ova DM Sat program?! De je promeni.
- NE! Ne diraj mi TV. Silvana Armenulic peva.
Nakon par sati, uspio sam da se dokopam daljinskog i uspio da mu stavim pasvord na DM Sat.
Od tada, proslo je par mjeseci, otkljucio sam mu program, ali mi i dalje pricamo. Stvar je toliko ozbiljna, da mi nije ni rodjendan cestitao.
Razlog nije nimalo to sto moj cale, koji je bio stari roker, poceo da slusa folk glazbu, i pogazio svoju rec, vec zbog komsijinog sina koji u ocima mog tata je idealan mladic, a ja sam taj koji ne valja. To je malo previse za moj ponos da popustim i izvinem se, a ocito i on nije “bolji”.
Bas zbog toga sam prekinuo da pisem clanke neko vreme, jer nemam inspiraciju da dajem konstruktivne kritike ili da koristim poznati sarkazam namenjen glazbenoj sceni. Nisam ni u stanju da dajem savjet, da pomognem, jer ja sam taj kojemu upravo to treba.
Jos jedna uspesna noc za njega. Opio se, uznojio se, i testirao amortizaciju svog dzipa zajedno s nekom ribetinom koja mu pravi drustvo za SAMO nekoliko stotina eura, vise nego tatina mesecna primanja.
Prespavat ce pola dana, probuditi se i ici u elitni kafic da popije svoju “jutarnju” kavu. Nisam ni ja bolji, necu se dici prije podne. Nedelja je, slobodan dan, nema fakulteta, nema posla.
Fino vreme koje se moze iskoristiti za setnju sa svojom voljenom osobom, ili imati obiteljski rucak s roditeljima. Nazalost nemam voljenu osobu, a bas taj obiteljski rucak, je razlog zasto pisem ovaj clanak.
Long story short.. ovako je bilo:
- Majko sta ima za rucak?
- Grah sine.
- Onaj isti od pre dva dana?
- Taj sine. Necemo ga valjda bacat psu.
Iako ga ne volim toliko, kao student, jeo sam i puno losije stvari, pa za mene je ovo luksuz. Skupimo se svi na stolu. Pocinje se jesti.
- Kako prodose kolokviji? – pita majka.
- Jesu dosli rezultati? – ukljucuje se i tata.
- Pa.. ima. Jedan sam prosao, a drugi, drugi cu na ispit.
- Ah. Eto. Opet se ti zajebavas. Mi ti tu dajemo sav novac sta imamo, da se ti obrazujes, da dodjes do diplome, pa onda da nadjes posao u…
- Struci? U kojem svijetu ti zivis tata? Zar se jos nadas da ce mene neko da uposli, i to u struci? Nisam politicki aktivista, ne lepim plakate za izbore i ne lizem im dupe. Ja mogu jedino konobar da budem ili sladoled da prodajem i to preko veze. Inace se ne moze sve uzeti na kolokvije. Polozit cu ga, imam jos 4 ispitne roka. Imam vremena. Ne sikiraj se ti za to.
-Nije tako. Ako imas znanje, naci ces posao. Dobro, dobro, ali pazi da opet ne zaglavis, pa da izgubis godinu. Nisam ja kao komsija da mogu da te skolujem 10 godina. Nego, jesi cuo, ovaj njegav sin, diplomirao je. Svaka mu cast.
- Tata. On je isao na privatni fakultet, naravno da ce diplomirati. Plus, studirao je 7 godina.
- To su samo price. Ako ne uci, ne moze da ga zavrsi. Nije on lijen kao ti.
- Ma ne, nije. Ne zna ni da se potpise. Sramota je ovo sto me usporedjujes s njim. A sta si pustio ova DM Sat program?! De je promeni.
- NE! Ne diraj mi TV. Silvana Armenulic peva.
Nakon par sati, uspio sam da se dokopam daljinskog i uspio da mu stavim pasvord na DM Sat.
Od tada, proslo je par mjeseci, otkljucio sam mu program, ali mi i dalje pricamo. Stvar je toliko ozbiljna, da mi nije ni rodjendan cestitao.
Razlog nije nimalo to sto moj cale, koji je bio stari roker, poceo da slusa folk glazbu, i pogazio svoju rec, vec zbog komsijinog sina koji u ocima mog tata je idealan mladic, a ja sam taj koji ne valja. To je malo previse za moj ponos da popustim i izvinem se, a ocito i on nije “bolji”.
Bas zbog toga sam prekinuo da pisem clanke neko vreme, jer nemam inspiraciju da dajem konstruktivne kritike ili da koristim poznati sarkazam namenjen glazbenoj sceni. Nisam ni u stanju da dajem savjet, da pomognem, jer ja sam taj kojemu upravo to treba.
Ponekad mi nedostaje vreme kad sam bio klinac, kad smo lovili zajedno ribe, igrali sah ili preslusivali kasetu od Bijelo Dugmeta po ne znam koji put.
Mozda sam prestar za ove stvari. Ne trebam cmizdriti zbog tog, ali moram priznati da mi to fali.
Znam da je ovo krajno mesto gde treba da ovo govorim, ali imao sam potrebu da podjelim ovo s vama.
U vreme gde svako, svakome gleda kako zabiti noz u ledza, noseci vec par zabijenih u svojim, najmanje sam ocekivao da ce jedan od njih biti caletov.
Zar i ti, tata brute?!
Pise: DeviL
Mozda sam prestar za ove stvari. Ne trebam cmizdriti zbog tog, ali moram priznati da mi to fali.
Znam da je ovo krajno mesto gde treba da ovo govorim, ali imao sam potrebu da podjelim ovo s vama.
U vreme gde svako, svakome gleda kako zabiti noz u ledza, noseci vec par zabijenih u svojim, najmanje sam ocekivao da ce jedan od njih biti caletov.
Zar i ti, tata brute?!
Pise: DeviL