Dobio sam onu one life priliku da odem pa mogu sigurno reći na jedan od najboljih, najvećih i najpoznatijih metal festivala što u Evropi tako i u svijetu. Prva reakcija kad sam čuo da idem bilo je ono "woooow konačno ću vidjeti ustvari kako to sve funkcioniše, hiljade i hiljade svojih ljudi (metalaca) predobrih bendova što poznatih što i ovih novijih koji tek trebaju da dođu po svoje. Pošto je bilo mnogo pitanja kako sam ustvari "upao" na jedan takav festival pa odgovor je tako što sam ustvari volontirao, dakle nisam plaćao ulaz za taj festival, ali sam morao raditi tamo u kampu određeno vrijeme naravno ništa teško. Ovim putem se želim i zahvaliti jednoj osobi koja mi je to sve omogućila i jednostavno uživanje je bilo potpuno, 5 dana sam bio u društvu koje je kao krojeno za mene, slušao bendove koje nikad nebi u svojoj državi mogao ćuti i naravno stvorio nova poznanstva.
Pa da počnemo, došao sam u Tolmin grad koji se nalazi u Slovenij blizu granice sa Italijom u četvrtak, čisto ono da vidim kakav je to u biti gradić i oduševio sam se njegovom ljepotom, iako ga okružuju mnoge planine među njima i Alpe klima u ovom gradiću od 4 hiljade stanovnika je mediteranska, te ga okružuju 2 prekrasne rijeke Soča i Tolminka. Ako se ikada zadesite da prolazite preporučujem vam da se zadržite bar par sati jer je grad bogat što historijom tako je bogat i kulturom, a pored ovog metal festa oni tu imaju i punk fest te reggae fest, dakle za svakoga ponešto. Petak, subota hiljade i hiljade ljudi pristiže u ovaj mali gradić, šatori se postavljaju, mnogi idu u obližnje trgovine i "naoružavaju" se pivom i dodatnom opremom.
Dolazi nedjelja dan kada je meni rečeno da dođem i prijavim se za taj fest, u kamp kućici je neki lik čtrdesetak godina, irokeza, kožne tole (hlače) i ramones majica, kontam se "sad valja 24/7 na engleskom pričati", međutim kroz priču lik je skontao da sam Bosanac (kao teško) i odmah prebacuje svoj bogati vokabular na Srpsko-Hrvatski, govori mi kako je taj jezik naučio najviše kroz Jagode, Heller, Čorbu, Bijelo Dugme i ostale bendove koji su žarili i palili bivšom nam državom.
Dolazi nedjelja dan kada je meni rečeno da dođem i prijavim se za taj fest, u kamp kućici je neki lik čtrdesetak godina, irokeza, kožne tole (hlače) i ramones majica, kontam se "sad valja 24/7 na engleskom pričati", međutim kroz priču lik je skontao da sam Bosanac (kao teško) i odmah prebacuje svoj bogati vokabular na Srpsko-Hrvatski, govori mi kako je taj jezik naučio najviše kroz Jagode, Heller, Čorbu, Bijelo Dugme i ostale bendove koji su žarili i palili bivšom nam državom.
Dobijam posebnu narukvicu i tu počinje moja avantura u nepoznato. Nalazim svoje mjesto, postavljam šator i pošto sam bio sam a po prirodi tvrdoglav tako završavam na tom postavljanju sat vremena...
Počinjem razgledanje jer treba ubiti vrijeme do sutra kada na scenu izlaze prvi bendovi. Pomalo je neobično jer tu čuješ većinom strane jezike, Njemački, Španski, Finski preovladavaju. Prvu noć mi se desila i pomalo komična situacija, neki likovi su odjednom počeli da uzvikuju ime "Marjan" i naravno i drugi se pridružuju, ja odlučujem da priđem ti momcima, da im pokušam pomoći da nađem njihovog jarana, oni se počinju smijati, a moja faca ono zbunjeno wtf. Kasnije mi likovi objašnjavaju da je "Marjan" legendarni kamper koji se izgubio prije 9 godina i da je to tradicija da uzvikuješ kad god si raspoložen za to. Naravno tako nalazim i prve prijatelje na festivalu gdje uz vatru, gitaru i priću ostajemo do kasno u noć.
Počinjem razgledanje jer treba ubiti vrijeme do sutra kada na scenu izlaze prvi bendovi. Pomalo je neobično jer tu čuješ većinom strane jezike, Njemački, Španski, Finski preovladavaju. Prvu noć mi se desila i pomalo komična situacija, neki likovi su odjednom počeli da uzvikuju ime "Marjan" i naravno i drugi se pridružuju, ja odlučujem da priđem ti momcima, da im pokušam pomoći da nađem njihovog jarana, oni se počinju smijati, a moja faca ono zbunjeno wtf. Kasnije mi likovi objašnjavaju da je "Marjan" legendarni kamper koji se izgubio prije 9 godina i da je to tradicija da uzvikuješ kad god si raspoložen za to. Naravno tako nalazim i prve prijatelje na festivalu gdje uz vatru, gitaru i priću ostajemo do kasno u noć.
Ponedjeljak prvi dan festivala, mnogi spavaju, naravno ja se radi tog posla moram ustati, dobijamo instrukcije šta moramo raditi, u tom timu se upoznajem i prve "naše ljude" jedan je bio iz Bosne a drugi iz Hrvatske i naravno brže lakše odmah postajemo dobri prijatelji i tokom svih 5 dana festa radimo skupa, zezamo se i tako znate ono naše tipično balkansko. 14:05 Festival je zvanično otvoren na "second stage-u" prvi otvara ga Duirvir koji je doslovno oduvao sve sa bine. Nažalost, tu počinje i kiša i tako upropaštava da vidim neke od bendova isto tako i ostali odlaze sa second stage-a al' ipak bendovi nastavljaju da sviraju.
U 20:00 na main stage-u počinje da svira Grave čuveni death metal sastav iz Švedske, redaju se tako Children of Bodom, sada će me mnogi napasti al' likovi su bili barem meni bili loši na stage-u, Alex forsira samog sebe i naravno stavlja sebe u prvi plan, onda krema večeri Opeth koji je bio odličan i mogu reći da su sigurno jedan od boljih live bandova koji sam čuo.
Utorak, ujutro odlazim na plažu pijem jutarnju kafu sa novim prijateljima, kad nam se pridružuje neki stariji čovjek sa riječima "Gde ste bre Jugosloveni, kako vas je fino videti ovako skupa, muzika je uradila ono što politika nije u 22 godine", i tako dobijamo novog Jugoslovena u timu. Dan dva što se tiče vremena protekao je u obilnoj kiši što je nekako i odgovaralo s obzirom da su tu bili bandovi poput Armaroth-a Vanderbuyst-a, Scarab-a, Obituary-a, Borknagar Satyricon i Vader, naravno pogađate Death i Black metal su preovladavali na day 2 Metaldays-a u Tolminu. Inače kad sam se vraćao sa svirke tj. išao prema šatoru, naravno malo sam i popio i dok sam pjevao onu čuvenu od Pere Defformera "Kauboj iz Bosne" naletio sam na nove Jugoslovene koji su me do kraja festa čuvali i brinuli za mene kao da sam malo dijete i da ovim putem im se zahvaljivam.
Dan 3. Ah... Taj posao, umoran, mahmuran al' evo ga konačno to sunce na Second Stage-u prvi probija led As it Comes onda se nadovezuju bendovi poput Helslave, Total Annihilation, Black Diamon, Havok koji je oduvao stejđ i koji je meni def. u top 5 bendova na festivalu po live preformanci, Forgtten Tomb i zadnji Asphyx koji je zauzeo drugo mjesto bar kod mene što se tiče live preformance. Na Main stage-u su bili simpatični Valient Thorr, po imenu sam mislio da su kao neki folk/death band sa viking temama, a ustvari su neka mješavina i glama i heavy-a dok im je pjevač uz nastup radio i na work out-u tj. vježbao je dok je pjevao. Saltatio Mortis je band koji me naprosto oduševio, a pjevač je čak odradio crowd surfing dok je pjevao. Amorphis, band za koji sam samo onako čuo, a jedan jaran mi je doslovno sedmicu prije posalo neke njihove pjesme i tako da sam preslušao taj band što bi se kod nas reklo 5 do 12. Na stage-u su doslovno očarali kako preformansom tako i komunikacijom sa publikom, znate već ono nije došao sam odsvirati kao robot i tipa koga briga za publiku. Volbeat kao headlineri treće večeri krenuli su dinamično al' u polovini šeste pjesme pjevač je izgubio glas tako da je tu i završio koncert. Mnogi ljudi su psovali a neki u nevjerici čak pola sata gledali prema stageu...
Četvrtak polako se bliži kraj i tom festivalu mi volonteri dobijamo naše majice tako da se zna da smo i mi na neki način učestvovali na tom festivalu. Drakum je probio led, isto tako nadovezuju se bandovi poput Skelfira, Torture Pita, TBA, Metalsteel i Inquisition, dok na Main stageu izlazi Alpha Tiger, In Solitude Moonsorrow i naravno krema večeri Megadeath. Kada sam razgovarao sa ostalom rajom svi su bili skeptični oko Megadeath-a i Dejva, jer znali su mnogo puta oni live da razočaraju ali ipak pokazalo se ono suprotno, Oduvali su stejđ bili su fenomenalni, Dejv stari lisac zna kako komunicirati sa publikom, i da da se malo pohvalim dobio sam njegovu trzalicu.
Petak nažalost zadnji dan, mi volonteri se pozdravljamo, pijemo oproštajno piće, padaju naravno i fotografije za uspomenu, i onda kako to i biva sa životom svako na svoju stranu možda se nekada opet vidimo, možda već iduće godine. Lord Shades, Weeping Silence Dead Territory su bili odlični na second stageu, My Dying Bride je dobio priliku da svira na main stageu i nisu zakazali, ali moram priznati da mi je slušanje njih ubilo volju za životom. Poslije njih na scenu izlazi Heaven Shall Burn, koji je bio odličan te su sa sobom donijeli i ogromnu pirotehniku, čak su uspjeli da naprave circle pit oko tonca, pa je i hitna morala da interveniše. I za kraj Headliner je bio Sabaton, od početka su bili fenomenalni, ogroman tenk na stageu (šta drugo očekivati od Joakim-a) iz kojeg je izlazio vatromet, naravno i još mnogo pirotehnike je bilo na stageu, scenski su bili odlični, pjesme naravno super i puno šale od strane Joakim-a koji je bio zapanjen publikom (čak 20 hiljada ljudi) koji su neprestano radili "stage dive" ali ovdje je suprotno, na mnogim festivalima ljudi skaču sa bine na ljude i ide se nazad, dok je ovdje suprotno, podižu te negdje 100 metara od pozornice i "dajvaš" na publici sve do bine i tu te preuzimaju zaštitari i samo te usmjeravaju prema publici. Naravno Joakim nije mogao odoliti pa je i on to probao.
U 20:00 na main stage-u počinje da svira Grave čuveni death metal sastav iz Švedske, redaju se tako Children of Bodom, sada će me mnogi napasti al' likovi su bili barem meni bili loši na stage-u, Alex forsira samog sebe i naravno stavlja sebe u prvi plan, onda krema večeri Opeth koji je bio odličan i mogu reći da su sigurno jedan od boljih live bandova koji sam čuo.
Utorak, ujutro odlazim na plažu pijem jutarnju kafu sa novim prijateljima, kad nam se pridružuje neki stariji čovjek sa riječima "Gde ste bre Jugosloveni, kako vas je fino videti ovako skupa, muzika je uradila ono što politika nije u 22 godine", i tako dobijamo novog Jugoslovena u timu. Dan dva što se tiče vremena protekao je u obilnoj kiši što je nekako i odgovaralo s obzirom da su tu bili bandovi poput Armaroth-a Vanderbuyst-a, Scarab-a, Obituary-a, Borknagar Satyricon i Vader, naravno pogađate Death i Black metal su preovladavali na day 2 Metaldays-a u Tolminu. Inače kad sam se vraćao sa svirke tj. išao prema šatoru, naravno malo sam i popio i dok sam pjevao onu čuvenu od Pere Defformera "Kauboj iz Bosne" naletio sam na nove Jugoslovene koji su me do kraja festa čuvali i brinuli za mene kao da sam malo dijete i da ovim putem im se zahvaljivam.
Dan 3. Ah... Taj posao, umoran, mahmuran al' evo ga konačno to sunce na Second Stage-u prvi probija led As it Comes onda se nadovezuju bendovi poput Helslave, Total Annihilation, Black Diamon, Havok koji je oduvao stejđ i koji je meni def. u top 5 bendova na festivalu po live preformanci, Forgtten Tomb i zadnji Asphyx koji je zauzeo drugo mjesto bar kod mene što se tiče live preformance. Na Main stage-u su bili simpatični Valient Thorr, po imenu sam mislio da su kao neki folk/death band sa viking temama, a ustvari su neka mješavina i glama i heavy-a dok im je pjevač uz nastup radio i na work out-u tj. vježbao je dok je pjevao. Saltatio Mortis je band koji me naprosto oduševio, a pjevač je čak odradio crowd surfing dok je pjevao. Amorphis, band za koji sam samo onako čuo, a jedan jaran mi je doslovno sedmicu prije posalo neke njihove pjesme i tako da sam preslušao taj band što bi se kod nas reklo 5 do 12. Na stage-u su doslovno očarali kako preformansom tako i komunikacijom sa publikom, znate već ono nije došao sam odsvirati kao robot i tipa koga briga za publiku. Volbeat kao headlineri treće večeri krenuli su dinamično al' u polovini šeste pjesme pjevač je izgubio glas tako da je tu i završio koncert. Mnogi ljudi su psovali a neki u nevjerici čak pola sata gledali prema stageu...
Četvrtak polako se bliži kraj i tom festivalu mi volonteri dobijamo naše majice tako da se zna da smo i mi na neki način učestvovali na tom festivalu. Drakum je probio led, isto tako nadovezuju se bandovi poput Skelfira, Torture Pita, TBA, Metalsteel i Inquisition, dok na Main stageu izlazi Alpha Tiger, In Solitude Moonsorrow i naravno krema večeri Megadeath. Kada sam razgovarao sa ostalom rajom svi su bili skeptični oko Megadeath-a i Dejva, jer znali su mnogo puta oni live da razočaraju ali ipak pokazalo se ono suprotno, Oduvali su stejđ bili su fenomenalni, Dejv stari lisac zna kako komunicirati sa publikom, i da da se malo pohvalim dobio sam njegovu trzalicu.
Petak nažalost zadnji dan, mi volonteri se pozdravljamo, pijemo oproštajno piće, padaju naravno i fotografije za uspomenu, i onda kako to i biva sa životom svako na svoju stranu možda se nekada opet vidimo, možda već iduće godine. Lord Shades, Weeping Silence Dead Territory su bili odlični na second stageu, My Dying Bride je dobio priliku da svira na main stageu i nisu zakazali, ali moram priznati da mi je slušanje njih ubilo volju za životom. Poslije njih na scenu izlazi Heaven Shall Burn, koji je bio odličan te su sa sobom donijeli i ogromnu pirotehniku, čak su uspjeli da naprave circle pit oko tonca, pa je i hitna morala da interveniše. I za kraj Headliner je bio Sabaton, od početka su bili fenomenalni, ogroman tenk na stageu (šta drugo očekivati od Joakim-a) iz kojeg je izlazio vatromet, naravno i još mnogo pirotehnike je bilo na stageu, scenski su bili odlični, pjesme naravno super i puno šale od strane Joakim-a koji je bio zapanjen publikom (čak 20 hiljada ljudi) koji su neprestano radili "stage dive" ali ovdje je suprotno, na mnogim festivalima ljudi skaču sa bine na ljude i ide se nazad, dok je ovdje suprotno, podižu te negdje 100 metara od pozornice i "dajvaš" na publici sve do bine i tu te preuzimaju zaštitari i samo te usmjeravaju prema publici. Naravno Joakim nije mogao odoliti pa je i on to probao.
Za nekog metalca kojem je bio san da ode na ovakvo neko kampovanje svi snovi su ispunjeni, svima toplo preporučujem da uštede pare i da dođu u Tolmin iduće godine, ako već ne uvijek se možete prijaviti da volontirate i uz malo sreće možda upravo i vi budete uživali. Vidimo se iduće godine. Piše:Omer |