Van Gogh je kao što svi znate poznati slikar koji se jednog dana nadrkao i posekao svoje uho. U ovom tekstu se ne radi o slikaru, već o srpskom bendu Van Gogh, u stvari, više se radi o ribama koje plivaju u okeanu gde plovi Van Gogh-va lađa.
Prvi put sam imao mogućnost da saznam za ovaj bend u prošloj deceniji kad sam još bio klinac i išao u osnovnu školu, a to je otprilike bilo jako davno, gde su mobilni bili crno-beli i gde su se slušale polifone melodije. E baš tada, u školskom dvorištu, iza škole, dok sam se bario sa nekom ribicom iz odeljenja i pokušavao da joj pronađem još nenarasle sise, zazvoni joj mobitel, op- Ludo Luda mlada si devojko…
-Fina pesma devojko, devojčice. Koja je?
-Ma neka srpska, šta ja znam.
-Hajde mi je pošalji.
-A ne mogu, nemam 100 dinara kredita, samo 95( jer u to vreme poruke su bile skupe u pičku materinu).
-E ček da ti ja pokažem jednu foru. Stavi pesmu u poruku, ali je ne pošalješ, već je sačuvaj. Sad isključi telefon i daj mi pin karticu.
-EEEEJ! Kako si to uradio?
-Ma ja..magija..znam ti ja te stvari..Razumem se ;)
-Aaaaaa volim te prenajviše. Od sada ću ti davati da me diraš i za dupe.
I tako sam ti ja od tad počeo da slušam Van Gogh i rezao vene kad me ova riba ostavila za nekog frajera iz srednje škole koji je imao skuter, a ja imao APN motor, šta ćeš, siromašno dete.
I nakon puno neprespavanih noći, cmizdrenja i plakanja uz pjesme Suđeno mi je, Spisak Razloga, Neko te ima noćas, a to nisam ja…polako sam počeo da zaboravljam na ovaj divan bend.
Onda sam narastao, počele da mi rastu stidne dlake, da mi mutira glas, da se ribe pale na mene, imao vozačku, punoletan, momak, momak ipo.
Dođe vreme za najveci koncert u Makedoniji, Pivo Fest, Prilep 2011…a tamo upravo nastupaju Van Gogh. Rešili mi da idemo na koncert, da se dobro provedemo. Krenuli vozom jer ne znači da ako sam imao vozačku da mi je ćale davao i auto. Nije da sam bio loš vozač, već sklon piću.
Koncert trajao već neko vreme, ludovanje, plesanje, zezanje, neke nove ribe…i onda…odjednom…eto Van Gogh-a na sceni..Raspalili još od prvog trenutka, publika cela u vazduh, ludovanje, sakaćenje, šutke…Svirali su sa takvom energijom da jednostavno ne osetiš nikakav bol, umor, već si u oblacima. Đule govorio...ovo je poslednja pjesma, da bi onda otpevao još jednu, sve dok nije počela Ludo Luda i fenomenalno kupanje svih članova benda u fontani u centru grada (ako te zanima kako je to izgledalo, pogledaj ovde).
Sve šta je lepo, kratko traje, tako kažu stari, pa tako i Van Gogh-ov nastup, ali hvala im na tome, na tom divnom koncertu koji je znao dovesti do orgazma i hvala im šta se tačno tad završilo jer je riba rekla:
-A gde ćete vi sada?
-A ne znamo..valjda da izblejimo negde celu noć.
-Izblejite? Ne...’ajdete kod mene, moji nisu tu, samo baka, ali bićemo tihi, gledaćemo neki film, piti pivo…
Da da, baš smo gledali film i pili pivo, a još manje da smo bili tihi. Sigurno su sutradan našli njenu baku šlogiranu od svih tih glasova koji su dolazile od neba, tj. od njene unuke.hehehe.
I tako prošla noć, došao voz, put pod noge i pravac kući...
Od tada, nažalost, nisam imao mogućnost da prisustvujem uživo nekoj njihovoj svirci ili koncertu, već sam provodio vreme sa prijateljima svirajući njihove pesme na akustičnoj gitari, na koje se ribe posebno lože. Tako ću živeti srećno do kraja života, ili bar do trenutka kad postanem HIV pozitivan.
Nego da se navratimo na poentu...Zašto ljudi hejtuju Van Gogh? Hejtuju ga zato što na novom albumu nema te energije kao na starim albumima. Nema onih pesmama koje mogu da te rastuže, razvesele, ponesu, napale, prepadnu...nema emocije, nema ništa...kao da su potonuli u ono more dok je Đule plovio na lađu sa nekom ribom samo njemu poznatu.
Ja i dalje volim Van Gogh, verujem da imaju mnogo jake koncerte i verujem da još ima energije u njima takve da nikog ne ostave ravnodušim.
Eh Anđele moj brate, šta god sad napišem, uzeće me vreme, a ti ne zaboravljaj dane kad je sve počelo, kad se pilo pivo i ljubile se devojke, kad je sve bilo drugačije.
Piše:DeviL
Onda sam narastao, počele da mi rastu stidne dlake, da mi mutira glas, da se ribe pale na mene, imao vozačku, punoletan, momak, momak ipo.
Dođe vreme za najveci koncert u Makedoniji, Pivo Fest, Prilep 2011…a tamo upravo nastupaju Van Gogh. Rešili mi da idemo na koncert, da se dobro provedemo. Krenuli vozom jer ne znači da ako sam imao vozačku da mi je ćale davao i auto. Nije da sam bio loš vozač, već sklon piću.
Koncert trajao već neko vreme, ludovanje, plesanje, zezanje, neke nove ribe…i onda…odjednom…eto Van Gogh-a na sceni..Raspalili još od prvog trenutka, publika cela u vazduh, ludovanje, sakaćenje, šutke…Svirali su sa takvom energijom da jednostavno ne osetiš nikakav bol, umor, već si u oblacima. Đule govorio...ovo je poslednja pjesma, da bi onda otpevao još jednu, sve dok nije počela Ludo Luda i fenomenalno kupanje svih članova benda u fontani u centru grada (ako te zanima kako je to izgledalo, pogledaj ovde).
Sve šta je lepo, kratko traje, tako kažu stari, pa tako i Van Gogh-ov nastup, ali hvala im na tome, na tom divnom koncertu koji je znao dovesti do orgazma i hvala im šta se tačno tad završilo jer je riba rekla:
-A gde ćete vi sada?
-A ne znamo..valjda da izblejimo negde celu noć.
-Izblejite? Ne...’ajdete kod mene, moji nisu tu, samo baka, ali bićemo tihi, gledaćemo neki film, piti pivo…
Da da, baš smo gledali film i pili pivo, a još manje da smo bili tihi. Sigurno su sutradan našli njenu baku šlogiranu od svih tih glasova koji su dolazile od neba, tj. od njene unuke.hehehe.
I tako prošla noć, došao voz, put pod noge i pravac kući...
Od tada, nažalost, nisam imao mogućnost da prisustvujem uživo nekoj njihovoj svirci ili koncertu, već sam provodio vreme sa prijateljima svirajući njihove pesme na akustičnoj gitari, na koje se ribe posebno lože. Tako ću živeti srećno do kraja života, ili bar do trenutka kad postanem HIV pozitivan.
Nego da se navratimo na poentu...Zašto ljudi hejtuju Van Gogh? Hejtuju ga zato što na novom albumu nema te energije kao na starim albumima. Nema onih pesmama koje mogu da te rastuže, razvesele, ponesu, napale, prepadnu...nema emocije, nema ništa...kao da su potonuli u ono more dok je Đule plovio na lađu sa nekom ribom samo njemu poznatu.
Ja i dalje volim Van Gogh, verujem da imaju mnogo jake koncerte i verujem da još ima energije u njima takve da nikog ne ostave ravnodušim.
Eh Anđele moj brate, šta god sad napišem, uzeće me vreme, a ti ne zaboravljaj dane kad je sve počelo, kad se pilo pivo i ljubile se devojke, kad je sve bilo drugačije.
Piše:DeviL