Živeći danas u sredini gdje prevladava komercijalna muzika, donosi velike probleme za tinejdžere koje ih više privlači neki alternativni ili tvrđi zvuk. Osim šta je svakodnevno uperen prst u njih, većinom se nalaze u situaciji da su odbačeni od općestvene zajednice. Da li će zauvijek tako ostati? Vjerovatno ne. Pogledavši osobe koje su starije i vec imaju osnovanu porodicu, znaju da njeguju ovu muziku, a pri tom su uspešni u životu kako na poslovnom, tako i na socijalnom planu. Šteta šta većinom od ove osobe, i one koje tek zakorače u adolescenski zivot, cesto znaju da izbjegavaju, vrijeđaju i ne podržavaju tinejdžere koji slušaju iste žanrove kao i oni. U njihovim očima, oni su pozeri koji ne znaju nista.
Kao i većinom od vas, tako sam i ja rastao u okolini gdje naći rockera/metalca je teže nego naći iglu u plastu sijena. U osnovnoj školi, još nisam imao izgrađeni muzički ukus pa sam uglavnom slušao ono sto su mi servirali (junk pop,turbo folk i komercijalni rap), da bi kasnije, kad sam poceo sazrijevati, počeo sam graditi svoji muzički ukus uz pomoć svog oca,prijatelja, sopštveni sluh i internet koji je otvorio vrata prema jednom drugacijem svijetu, koji sam jedva čekao istražiti.
Preslušivajući tatine kasete znao sam pretraživati bendove na youtube i slušati njihove pesme, nekad zajedno sa ocem, nekad sam. To je bilo u zadnjem razredu osnovne skole, a tamo djecu nije zanimalo mnogo šta slušaš. Kad sam krenuo u srednju školu, u mojem razredu bili su samo par osoba koje su imale isti muzički ukus i karakter kao moji pa mi je bilo teže da se uklopim u sredinu. Tada sam saznao sta znači biti etiketiran i neprihvaćen od sredine. Ne mogu reći da je za to bila samo muzika krivac, već stavovi, karakter, socijalna, financijska moć i ko su vaši roditelji, šta rade, bla bla, znate svi o čemu pričam.
Sa tokom vremena, znao sam ignorirati osobe koje me nisu prihvatili i ismijavali, praviti jedan krug za one koje mi znače i imamo slične karaktere, krenuvši tragajući za istima. Otkrio sam da nisam sam, da ima još mnogo ljudi poput mene, a kako sam stario, sve više sam nalazio na njih. Danas,kao student, mogu vam reći da jedino takvih osoba ima u mojem životu. Kad sam bio zadnja godine srednje škole, a kasnije krenuo na fakultet, otvorio mi se adolescentski svijet. Imao sam mogućnost da upoznam nove osobe, kao i starije, one koje već imaju osnivanu svoju familiju, a još gaje ljubav prema dobroj muzici, one koji su svu svoju mladost provodili u ’90 i početne godine novog mileniuma. Od njih sam naučio mnogo stvari o životu,o muzici i o put koji treba da slijedim. Shvatio sam da ih ima više nego što iko od vas pretpostavlja,da su oko nas, samo ne moze da se prepoznaju jer znaju biti obucene u kostime, košulje, sjedeći u separeu u nekom lokalu ili piju pivo na šanku u nekom pubu.
Shvatio sam da odjeća ne čini čovjeka,da ne moraš uvek nositi crne majice, traperice, kožnu ili teksas jaknu, ici u šumu, u neke zapuštene napuštene kuće, zgrade,daleko od svih “izvoditi svoje satanističke kultove”. Shvatio sam da nije zlo poslušati i drugi muzički žanr, čak i onaj koji ti se ne dopada. Izbjegavati rasprave o muzičkim ukusima. Diskutirati o njima na jednom većem nivou je znak na kulturni način koji treba da se primjenjuje. Shvatio sam da smo različiti, da ne možemo voljeti isto. A da smo bili svi isti, svijet bi bio jedno dosadno mjesto, zar ne? Saznao sam da trebaš respektirati drugačije stavove, njihovu muziku koju slušaju, s tim respektiraš sebe, svoje stavove i muzički ukus.
Preslušivajući tatine kasete znao sam pretraživati bendove na youtube i slušati njihove pesme, nekad zajedno sa ocem, nekad sam. To je bilo u zadnjem razredu osnovne skole, a tamo djecu nije zanimalo mnogo šta slušaš. Kad sam krenuo u srednju školu, u mojem razredu bili su samo par osoba koje su imale isti muzički ukus i karakter kao moji pa mi je bilo teže da se uklopim u sredinu. Tada sam saznao sta znači biti etiketiran i neprihvaćen od sredine. Ne mogu reći da je za to bila samo muzika krivac, već stavovi, karakter, socijalna, financijska moć i ko su vaši roditelji, šta rade, bla bla, znate svi o čemu pričam.
Sa tokom vremena, znao sam ignorirati osobe koje me nisu prihvatili i ismijavali, praviti jedan krug za one koje mi znače i imamo slične karaktere, krenuvši tragajući za istima. Otkrio sam da nisam sam, da ima još mnogo ljudi poput mene, a kako sam stario, sve više sam nalazio na njih. Danas,kao student, mogu vam reći da jedino takvih osoba ima u mojem životu. Kad sam bio zadnja godine srednje škole, a kasnije krenuo na fakultet, otvorio mi se adolescentski svijet. Imao sam mogućnost da upoznam nove osobe, kao i starije, one koje već imaju osnivanu svoju familiju, a još gaje ljubav prema dobroj muzici, one koji su svu svoju mladost provodili u ’90 i početne godine novog mileniuma. Od njih sam naučio mnogo stvari o životu,o muzici i o put koji treba da slijedim. Shvatio sam da ih ima više nego što iko od vas pretpostavlja,da su oko nas, samo ne moze da se prepoznaju jer znaju biti obucene u kostime, košulje, sjedeći u separeu u nekom lokalu ili piju pivo na šanku u nekom pubu.
Shvatio sam da odjeća ne čini čovjeka,da ne moraš uvek nositi crne majice, traperice, kožnu ili teksas jaknu, ici u šumu, u neke zapuštene napuštene kuće, zgrade,daleko od svih “izvoditi svoje satanističke kultove”. Shvatio sam da nije zlo poslušati i drugi muzički žanr, čak i onaj koji ti se ne dopada. Izbjegavati rasprave o muzičkim ukusima. Diskutirati o njima na jednom većem nivou je znak na kulturni način koji treba da se primjenjuje. Shvatio sam da smo različiti, da ne možemo voljeti isto. A da smo bili svi isti, svijet bi bio jedno dosadno mjesto, zar ne? Saznao sam da trebaš respektirati drugačije stavove, njihovu muziku koju slušaju, s tim respektiraš sebe, svoje stavove i muzički ukus.
Jednog dana, dok sam sjedio odmorajuci od đogiranje, do mene se nalazila jedna grupa tinejdžera, koja,po svojem izgledu, bilo lako zaključiti da su metalci. Bio sam znatiželjan pa sam skinuo slusalice, stavio ih u džepu i bacio uho na njihov razgovor. Raspravljali se o tome koji bend je bolji, Nirvana ili Gunsi, pritom moglo se viditi da znaju samo njihove najpoznatije pesme i da nemaju neko veliko poznavanje. Nisam htio da se mješam uopće dok nisu razmenili neke reci o meni koje sam nacuo:
-E vidi ovog dečka. Sigurno je neki seljak.
-Otkud znaš da je seljak?
-Pa vidi ga, nosi trenerku, ima skroz kratku kosu, lici kao da sluša Cecu, Karleušu. Od takve kao njega propada ova zemlja.
Nisam ostao imun na te riječi pa sam se priključio u razgovor. Govoriti im da ne slušam uopće Cecu i Karleušu, već rock i metal, pri tom pokazivajući im playlistu na telefonu i da ne treba ljudi osuđivati zbog njihovog izgleda. Pregledali je , bili su zadovoljni ali slijedila su par pitanja:
-E brate, stvarno smo pogrešili, vidim da slušaš dobru muziku, ali brate gdje ti je Smells like teen spirit, zar nisi rekao da voliš Nirvanu?
-Volim ih, a ta pesma mi je dosadila, mada tu imate druge od njih, možda nisu toliko poznate ali su predobre.
-A ko su ovi Foo Fighters?
-Nisi čula za njih? Iznenadio sam se.
-Nisam.
Hteo sam početi vređati devojku zbog to kako moze da ne zna bend kao Foo Fighters, a tu govori cijelo vrijeme o Nirvani. Onda sam se sjetio, kad sam ja bio klinac koji je tek poceo da ulazi u rock/metal/pank svet, da sam bio izvređan od jednog starijeg rocker koji je radio u CD shop zbog to sto nisam znao pesmu "Would?" od Alice in Chains koja se u tog trenutku emitovala na TV, dok sam kupovao CD Meteora od Linkin Park. Narekao me pozer. Bio sam slomljen od njegove riječi. Došao sam kući. Ostavio sam CD u neki kut da sakuplja prašinu i bacio sam se na preslušavanje Alice in Chains-ova diskografija. U mene se razvila mržnja prema starijijm osobama jer me nisu htjeli tada prihvatiti zbog to što znam manje od njih, a sad sam ja postao isti kao njih…
-Vidi, Foo Fighters ti je bend koji je osnovao bubnjar Nirvane, Dave Grohl,samo šta tu nije bubnjar, vec pjevač. Evo ti par njihove pjesme koje su predobre, poslušaj.
-Hvala ti. Dopadaju mi se baš.Ima sad da ih slušam danima. Možeš mi ih poslati?
-Naravno. Mogu ti reći jos par dobrih bendova…
Osjećao sam se lakše, kao da je pao neki teret s mene. Shvatio sam da ne treba podcjenjivati i vrijeđati one osobe koje manje znaju od tebe, koje tek ulaze u rock/metal vode i slušaju samo mejnstrim muziku. Da njima treba podršku i neko ko bi ih uveo duboko u ovaj svet, da bi naučili jos više, otkrili svoje ukuse i izgradili sebe kao osobe.
Sljedeci put, kad vidite nekoga ko ne zna mnogo o Rocku/Metaul/Punku, već samo mejnstrim pjesme, a pri tom zna da sluša drugu nekvalitetnu muziku, nemojte ga vređati i nazivati sa razliičiti imenima, sjetite se da i vi niste bili drugačiji u početku. Pružite mu “pomoć” i navedite ih na pravi put. Vi ste te osobe koje su odgovorne koliko će biti u budućnosti Rokera/Metalaca.
A vi, mladi, koji tek sad počinjete da slušate ovu muziku, prihvatite savete od starijih, poslušajte nepoznate bendove, istražite više da bi razumijeli sami sebe, ne padajte pod iskušenja.
Prije 5 godina, priključio sam se, na stranici Punkeri,Rockeri i Metalci. Od tada razvijam ovaj projekt koji širi kvalitetnu muziku. Trudim se, naporno da ovaj zvuk dođe do još više uši, a ne bih mogao uspijeti bez vas. Zbog toga sam veoma zahvalan na svim osobama koje su tu od samog početka, koje su porasle sa stranicom, a jedan od njih sam i ja.
Piše:DeviL
-E vidi ovog dečka. Sigurno je neki seljak.
-Otkud znaš da je seljak?
-Pa vidi ga, nosi trenerku, ima skroz kratku kosu, lici kao da sluša Cecu, Karleušu. Od takve kao njega propada ova zemlja.
Nisam ostao imun na te riječi pa sam se priključio u razgovor. Govoriti im da ne slušam uopće Cecu i Karleušu, već rock i metal, pri tom pokazivajući im playlistu na telefonu i da ne treba ljudi osuđivati zbog njihovog izgleda. Pregledali je , bili su zadovoljni ali slijedila su par pitanja:
-E brate, stvarno smo pogrešili, vidim da slušaš dobru muziku, ali brate gdje ti je Smells like teen spirit, zar nisi rekao da voliš Nirvanu?
-Volim ih, a ta pesma mi je dosadila, mada tu imate druge od njih, možda nisu toliko poznate ali su predobre.
-A ko su ovi Foo Fighters?
-Nisi čula za njih? Iznenadio sam se.
-Nisam.
Hteo sam početi vređati devojku zbog to kako moze da ne zna bend kao Foo Fighters, a tu govori cijelo vrijeme o Nirvani. Onda sam se sjetio, kad sam ja bio klinac koji je tek poceo da ulazi u rock/metal/pank svet, da sam bio izvređan od jednog starijeg rocker koji je radio u CD shop zbog to sto nisam znao pesmu "Would?" od Alice in Chains koja se u tog trenutku emitovala na TV, dok sam kupovao CD Meteora od Linkin Park. Narekao me pozer. Bio sam slomljen od njegove riječi. Došao sam kući. Ostavio sam CD u neki kut da sakuplja prašinu i bacio sam se na preslušavanje Alice in Chains-ova diskografija. U mene se razvila mržnja prema starijijm osobama jer me nisu htjeli tada prihvatiti zbog to što znam manje od njih, a sad sam ja postao isti kao njih…
-Vidi, Foo Fighters ti je bend koji je osnovao bubnjar Nirvane, Dave Grohl,samo šta tu nije bubnjar, vec pjevač. Evo ti par njihove pjesme koje su predobre, poslušaj.
-Hvala ti. Dopadaju mi se baš.Ima sad da ih slušam danima. Možeš mi ih poslati?
-Naravno. Mogu ti reći jos par dobrih bendova…
Osjećao sam se lakše, kao da je pao neki teret s mene. Shvatio sam da ne treba podcjenjivati i vrijeđati one osobe koje manje znaju od tebe, koje tek ulaze u rock/metal vode i slušaju samo mejnstrim muziku. Da njima treba podršku i neko ko bi ih uveo duboko u ovaj svet, da bi naučili jos više, otkrili svoje ukuse i izgradili sebe kao osobe.
Sljedeci put, kad vidite nekoga ko ne zna mnogo o Rocku/Metaul/Punku, već samo mejnstrim pjesme, a pri tom zna da sluša drugu nekvalitetnu muziku, nemojte ga vređati i nazivati sa razliičiti imenima, sjetite se da i vi niste bili drugačiji u početku. Pružite mu “pomoć” i navedite ih na pravi put. Vi ste te osobe koje su odgovorne koliko će biti u budućnosti Rokera/Metalaca.
A vi, mladi, koji tek sad počinjete da slušate ovu muziku, prihvatite savete od starijih, poslušajte nepoznate bendove, istražite više da bi razumijeli sami sebe, ne padajte pod iskušenja.
Prije 5 godina, priključio sam se, na stranici Punkeri,Rockeri i Metalci. Od tada razvijam ovaj projekt koji širi kvalitetnu muziku. Trudim se, naporno da ovaj zvuk dođe do još više uši, a ne bih mogao uspijeti bez vas. Zbog toga sam veoma zahvalan na svim osobama koje su tu od samog početka, koje su porasle sa stranicom, a jedan od njih sam i ja.
Piše:DeviL